Uroš Petrović poznat je kao pisac knjiga za djecu i mlade koje razmrdavaju vijuge i pomjeraju granice u suvremenoj literaturi.

S dr Rankom Rajovićem stvorio je i tzv. NTC sustav učenja, posvećen je radu s odgojiteljima, nastavnicima i roditeljima na razvijanju darovitosti kod djece i poboljšanju pristupa obrazovanju.

Najinspirativnije misli koje mogu biti od koristi roditeljima i onima koji rade s djecom – odgojiteljima, učiteljima i nastavnicima su:

1. Sve što učinite umjesto svog djeteta, učinili ste protiv njega.

2. Uvažavajte i podržavajte odgajatelje i učitelje, oni utiru najvažnije staze!

3. Prezaštićivanje je izravno upereno protiv djeteta, bomba s odloženim ali dugoročnim učinkom. Prepreke i problemi pokreću. Tamo gdje je sve taman, izostaju stimulansi za razvoj.

4. Ako pristupanje gradivu nije makar malo zanimljivo, obrazovanje se ne događa. U suprotnom, nema granice u tome što, kako brzo i uspješno dijete može savladati.

5. Dječja radoznalost je neograničeni izvor obnovljive energije. Umijemo li je pridobiti za željene ciljeve i tu moćnu silu iskoristiti za napredak?

6. Otkrivanje je važnije od otkrića. Trenutak otkrića pravog odgovora nije ni blizu toliko važan koliko put do njega.

7. Nitko razdoblje do šeste godine života ne shvaća primjerenim za ozbiljno obrazovanje, a on je najvažniji. Tada se dijete obrazuje kroz igru.

8. Kad utihne igra, sve ostalo izgubi boju. Mislim da onaj tko se prestane igrati, bilo da radi kao predsjednik države ili šumar pripravnik, ima veliki problem.

9. Samo jedna vrsta inteligencije ne znači mnogo. Jako su važni i drugi vidovi inteligencije, a ima ih puno. Što znači jedna savršeno naštimana žica na gitari? Ako su ostale loše, akord će zvučati nesnosno.

10. Paradoksalno, u vrijeme ekspanzije 3D tehnologije, avanture odrastanja djece svode se sve više na 2D, na ekrane. Mi smo imali 3D djetinjstvo, ekrani su tada bili sputani. Analogijom, možda je ovo danas sputano djetinjstvo!

11. Nema iskoraka bez date mogućnosti da se on napravi, i nema velikih avantura bez prvog koraka.

12. Najveća avantura koja se može dogoditi je ona koja se dogodi u mozgu. Dijete koje ne čita u ranom djetinjstvu, u nižim razredima osnovne škole, neće imati bogat riječnik. Dijete koje nema bogat rječnik, neće moći obavljati mnoga zanimljiva i lijepa zanimanja u životu.

13. Ono zbog čega sam tužan je što djeca danas imaju vrlo malo igre vani, što rijetko vidim razbijena koljena, što nestaju stare igre … Dijete koje ne hoda po ivičnjaku pločnika neće razviti centar za ravnotežu, dijete koje je skroz zaštićeno neće napredovati.

14. Odrasli imaju mnogo više obrazovanja i iskustva, ali imaju mnogo manje mašte i hrabrosti.

15. Ja nisam protiv toga da se djeca upoznaju s računalima i tehnologijom, ali je umjerenost jedna velika vještina i vrlina. Pola sata do 45 minuta – je najviše što dijete smije provesti pred ekranom.

16. Baviti se svojim djetetom – može li se na pametniji i smisleniji način uopće provoditi vrijeme? Ne postoji važniji posao od bavljenja djecom.

17. Jedan sat igranja video igrica – to je nekoliko tisuća pokreta manje. A svaki pokret manje koji dijete napravi jeste gubitak za razvoj mozga.

18. Mozak razumije samo jedan jezik – ono što dijete radi. Dijete mu svojom djelatnošću priopćava što da razvije.

19. Mi se kao roditelji polomimo da nam djeca što brže prohodaju i progovore, a onda im govorimo – šuti, sjedi i budi miran.

20. Sve u životu vrijedi upravo onoliko koliko si se pomučio da do toga dođeš.

(detinjarije.com/atma.hr)